četvrtak, 18.03.2010.
42. Bjelašnički dani
|
Nisam mislila ništa pisati o ovom vikendu. Toliko nam je bilo lijepo da imam osječaj kako bih tu ljepotu umanjila svojim nespretnim pisanjem. A i na fejsu smo se toliko dopisivali ovih dana da nemam više šta reći! Onda sam pročitala @ Gustirnin komentar kod @ Suncokrete i shvatila da bi ipak bio red nešto i ovdje od toga ostaviti. Tek toliko da svi oni koji nisu na fejsu, vide djelić ljepote tog "predmeta", prirode i društva koji zauzima dobar (ljepši) dio moga trenutačnog življenja. Zato neću puno pisati jer slika govori tisuću riječi... a mojih, bar dvije tisuće... :-) Dakle, krenimo! Kao i uvijek, prvo zajednička kava...odnosno kafa, tamo negdje u Bosni ...ili Hercegovini.. nikad ne znam di jedno počinje a drugo završava.  Stigli smo u mrklu noć...a onda, pod okriljem zvjezdanog neba i puno snijega krenuli ka prvom odredištu... maloj kučici u snijegu, koja nas je, zahvaljujući ljubaznim domačinima, dočekala ugrijana.  Ima li šta ljepše nego utonuti u san uz nježne zvuke gitare ? :-)  Još jedan pogled na kučicu...  'Ajmo sad lagano, kroz obilje "šampite" prema konačnom cilju...  Uz pomoć markacija...."snađi se druže"  Na trenutak smo dobile poticaj za let  Stigli smo! Po prvi put mi žao što sam (već) došla na odredište :-)  Žal su ublažila draga lica koja su nas dočekala  Malo dalmatinskih delicija.....  Malo pogleda sa prozora doma...  I...povratak...nekako smo bili tihi u koloni... Ma dobro, doći ćemo opet...sigurna sam  Još malo uživanja u planini ...  A onda Sarajevo...grad mojih studentskih dana...grad razrušen pa, opet oživljen...grad kojemu se uvijek vračam i uvijek ću se vračati...  Pitala sam se, šta je magično u ovoj vodi, da se, nakon što sam je popila prije trideset godina, iznova vračam...a Andrea je to tako prozaično obrazložila...kaže "hlor"...:-) Pa neka je i hlor, može biti i klor...briga me, važno mi je da ću ja opet doći! "Sarajevo, ljubavi moja" !!!  |
petak, 05.03.2010.
ARGENTINSKI TANGO NIJE ZA ŽENE...bar ne za žene ka šta sam ja
|
Sad je nekako točno godinu dana kako se intezivno, rekreativno (isključuju li ove riječi jedna drugu?) bavim plesom. Moja želja za plesom datira od puuuno, puno ranije.Još od mojih mladih dana, a to je stvarno odavno :-) Moj bivši, zakoniti...znao je plesati...i volio je plesati..ali ne samnom. Nije on volio samnom puno toga...al' za ovu priču je bitan ples. Dakle...cili naš b(m)račni, a i predbračni život, uvjeravao me da sam antitalent, kako za sve u životu, tako i za ples. Uspio me uvjeriti za ples...ali i za ono ostalo! Nakon izlaska iz mraka ...pardon, braka...i nakon što sam se upoznala (iznova) sa samom sobom...nakon što sam sebi i drugima dokazala da baš i nisam tako nesposobna..došao na red i ples..moja stara, nikad ostvarena ljubav. E...samo.... imala sam volju...imala sam i lovu...odvojila nešto vremena...ali, di naći partnera??? Unatoč jasno izražene namjere da ništa, baš ništa više ne tražim...samo partnera za ples...niko se nije ohrabrio da me prati :-( 'Bemti...zar tako opasno djelujem na muške :-( Preostalo mi je samo jedno...da idem na ples za koji partner nije obavezan. I tako završih na trbušnom...Trbušni ples je predivan...muzika uz koji se pleše mi je draga...nadasve je koristan jer angažira sve mišiče...a, kažu, i erotičan je ..hehehe Išla ja dva miseca...kupila i maramu sa dukatima...onu što zvecka kad bokovima "mešate"...pustila ja i nešto stomaka, kažu poželjno je imati obline! Sise nisam mogla samo tako pustiti...njima može samo plastičar pomoći... :-) Išlo je meni to prilično dobro, ali, kao i sve u našim životima, nije kako želiš, nego kako ti se namisti. Na skijanju povrijedim rebro...i...prestanem plesati. A i tako sam mislila promijeniti klub jer mi se voditeljica nije baš sviđala. Nije zato što je imala velike sise, nego...nego...Ustvari, ne mogu se sad sitit nekog drugog razloga...ali postoji, sigurno :-) Elem...ispričam ja to svom kolegi, sa kojim, btw petnaest godina surađujem. Na to će on zgranuto...pa što ne kažeš...ja već pet godina tražim partnericu za tango...žena mi ima dvi live noge...slon joj u uho prdno....bla, bla... I...prijavimo se mi na tango...Al' opet, nije kako hočeš nego kako ti se namisti...premalo članova se prijavilo i otkazan tečaj. Da ne izgubimo kontinuitet...krenemo na početni tečaj plesa, klasičnih i latino plesova...dok se ne oformi nova grupa za tango. To se pokazalo kao jaaaako dobar potez. Za mene je to bilo predivno iskustvo! Krenulo me...pravo krenulo! Tako sam uživala! Nisam ni znala koji potencijal imam...hehehe...a kako sam i mogla znati pored bivšeg, zakonitog. Nismo mi odustali od tanga..ne. Ponovo nas obavijeste da počinje tečaj ..mi se opet prijavimo...i opet se dogodi da je malo kandidata...:-( Voditeljica nam reče da joj nosim "zlu kob" i da se više ne prijavljujemo. Da će nas samo ubaciti u grupu kad započne sa radom! I...eto nas! Krenuli smo! Dođem na tečaj...sva sritna..konačno ću zaplesati i taj tango...ali... Prvi sat..uvod u tango..opis tog plesa i kobna rečenica "žene, zaboravite emancipaciju...ovdje muškarci vode". U pravom smislu te riječi!!!! Žena u tom plesu samo prati. Niti i od inicijative...ako partner odluči minutu stajati...ima da i ona stoji...ako odluči ubrzati...ima da trči za njim..ako uspori "k'o gladan srat"...ima da i ona uspori! Nije mi se to svidjelo...nimalo. Pa što mi prije ne reče...zato i ima toliko muškaraca na tečaju. Prvi put da ne fali muških partnera! Ma, mislim se ja, možda i nije tako strašno! Nije vraga! Evo, već tri tjedna plešemo...i...stvarno je tako. U toku plesa, prilazi trener nama dvoma i obraća se mom partneru: "Lako je tebi plesat kad imaš dobru partnericu...koja vodi!" U jednom trenu sam to shvatila kao kompliment...a onda mi se upalila lampica...Sve radim pogrešno!!! Jebiga, nisam ja kriva što sam naučila u životu tegliti, pa to i na plesu primjenjujem. Još uvijek plešem...pokušavam "slušati" partnera...možda me tango nauči nečemu i u životu. Možda me nauči da dio tereta prepustim i nekom drugom. Možda kola (životna) postanu lakša kad dozvoliš još nekome da potegne. |
