srijeda, 18.08.2010.

SUTJESKA...NP SUTJESKA!

Sad više nemam pojma kako je uopće pao dogovor da idemo na Sutjesku (ne govorim o '45. god. nego ovo lito), uglavnom, upala sam u ekipu i dopalo me vožnja. Ma u redu je da i ja jednom vozim na izlet...do sad sam bila pošteđena! I opet mi žao moga Una.Dok sam imala Uno, nikome nije na pamet padalo da me angažira kao vozača. Sad, kao imam "dobro" auto...i eto mi!
Ništa se ja nisam bunila, blože sačuvaj. a zahvaljujući mome (ne)poznavanju geografije, rekoh, zaćas ću ja to...E na kraju je ispalo, skoro pa 7 sati vožnje! Naravno....bilo je tu i kava....i pita....i pišanja....ali, 7 sati je 7 sati! A u tri sata (ujutro) sam ustala...bolje da nisam ni ligala!!!

Uglavnom, stigli smo živi i zdravi (suputnike biste tribali pitati kako)...i....okupirali Sutjesku..e...Njemci su za nas p..dim!



Najezda Splićana...




Nakon šta smo se smjestili u hotel...(čuj planinari pa u hotel!!!!), krenuli smo na prvi izlet. Kažu nam mještani, nije cesta baš dobra....imate gradska auta..malo ćete teže doći do cilja...ma šta oni znaju!!!! E....znaju!
To po ćemu sam vozila...khm..ne želim se ni sječati! Uglavnom, na pola puta sam popizdila, okrenula auto na prvom proširenju i rekla.."Ja dalje ne vozim!" Skužili smo da imamo još par kilometara do jezera..kao, brže ćemo na noge!!Je, tih par kilometara je na kraju ispalo...8 km!!!!
Sreća pa je okoliš bio mmmmm



Donje Bare...nit su bare...a, bome smo se predugo penjali da bi bile i donje



Da se putnik namjernik malo odmori!



babarin (o.a. siperak!)



hehehe ovo je samo za moju @Suncokretu2...i osmjeh je za nju :-)



zdravo, zdravo, zdravo!



kraj najvećeg bazena od 16 000m2...tako piše na ulazu..a da je velik..velik
je!



Drugi dan smo krenuli na vrh Maglić. Put nas je vodio pored najveće prašume u Evropi. Zašto prašuma...ne da mi se objašnjavati...uglavnom, područje u kojem vrli homosapiens nije uspio ništa pokvariti!
Moja gojza zagazila na najveću evropsku prašumu...

Poslije onog babarina (najveći list)...bazena (najveći bazen) ..prašume (najveća prašume) stiće se dojam da je ovdje sve najveće!!! Žao mi što ne upoznah nekog domaćina...da vidim je li baš SVE najveće!



Osebujan način markiranja!



Onaj vrh što viri iz magle...e to je Maglić...2386 m....
A sad ću posuditi sliku sa FB da vidite da sam i do gore stigla :-)






- 22:18 - Komentari (32) - Isprintaj - #

utorak, 13.07.2010.

Pozdrav iz Rovinja

Samo da prvomajski uranak skinem sa dnevnog reda!

A i da se podsjetim kako je Istra divna...i da ne zaboravim na obećanje dano samoj sebi da se vratim u Istru, da je malo bolje upoznam...baš da vidim da li je stvarno tako lipa!
Dakle, ovlaš dogovoren odlazak u Rovinj sa @Suncokretom2, kojemu nisam pridavala veći značaj, na kraju se i ostvario!
Naime, poznata sam po tome da ne znam reći ne (začuđujuće da imam samo jedno dijete!), tako sam dogovorila i ovo putovanje!
Međutim, @Suncokreta2 je kupila karte za katamaran i više nije bilo uzmaka. Radni dan pred polazak je bio "petobrzinski",frkovit...
@Suncokreta je sve organizirala, ja sam samo tribala kupiti karte do Zadra!
Autobus je kretao u 11:30....u 11:05 sam bila još uvijek u uredu! Primila sam njen poziv da se mora vratiti do ureda
jer je zovu iz Zagreba...ali, da svejedno kupim karte jer će ona to sa Zg-om riješiti!
Ajme...nisam joj smjela priznati da nisam ni blizu kolodvora!
Međutim, kao i uvijek, panika je moje uobičajeno okruženje...uspjele smo se, konačno, smjestiti u bus i krenuti...
Započeo je moj mali godišnji odmor!
Bez hrane...bez kave...bez cigareta...ali sa (relativno) punim takuinom.
Krenule smo u susret avanturi uz moto : "Važno je ponijeti dokumente i lovu"!!!
E...ali nismo računale da sve do Pule nećemo imati priliku iskoristiti ni jedno ni drugo!
Putovanje je bilo turbo zanimljivo...puno smija...zajebancije...onome ko poznaje @Suncokretu2,
ne trebam objašnjavati zašto..ko je ne poznaje, mora mi virovat na neviđeno!
I...poslije gotovo 10 sati putovanja...stižemo u Rovinj! Znam, reći ćete da bi neko do Australije došao za to vrime...
je..al' mu ne bi, sigurno, bilo tako zanimljivo ...hehehe
Naravno..u Rovinju sam odmah kušala tartufe...nisu loši...za mene, ali jesu za moj takuin! Nema veze,
naučila sam u životu sama plaćati svoja iskustva belj
Konačno, susret sa dragom domaćicom..i početak trodnevnog ženskog druženja...
tri mačke (slobodna sam nas poistovjetiti sa savršenim stvorenjima) i kujica Roza! sretan
Uslijedila su tri predivna dana, u predivnom gradu sa predivnim curama...khm..malo se ponavljam!

Vidite koliko smo umorne bile kad smo stigle...oborilo nas s nogu




Predivne rovinjske kaletice





Dupini...delfini...



More i nije nešto...ali, našle smo mi sebi malu valu



Crkva Sv. Eufemije po kojoj su pomorci, navodno, prognozirali vrime!




U povratku smo se zadržale u Zadru. Zadar mi je uvijek bio nešto posebno...trenutačno pogotovo (al' to je neka druga priča).

I Zadar konja za trku ima! Zadarska ulica.







Ovo je @Suncokreta2 kriva šta se nakrivia

Sad moram nešto i priznati...ne volim one zadarske orgulje...valjda sam jedna od rijetkih...ali, meni su zvukovi koje proizvode zastrašujući. Sad će me arhitekti razapeti...al', ja sam to morala izgovoriti!



Ovaj post je napisan sa odmakom od dva mjeseca...ponestalo mi inspiracije, ali...neka ostane zabilježeno mah
- 06:14 - Komentari (14) - Isprintaj - #

srijeda, 05.05.2010.

PRVOMAJSKI URANAK NA DALMATINSKI NAČIN

Kao prave, okorjele planinarke, ne možemo dozvoliti da nam Prvi maj prođe bez prirode...i društva!
Optimistično i nadobudno, kako i dolikuje vrijednim djevojkama, okupismo se isprid HEP-a u 15:30...
To, šta je ovaj kamion sa veselim slijama bio parkiran, to je čista slučajnost :-)


Image and video hosting by TinyPic

Demokracija se pokazala u punom svjetlu kad smo donosile odluku o pijenju kave...sada ili po povratku!?
Glasanjem 3:1, prvo popismo kavu...i...uhvatismo i šestu uru dana a još ne krenusmo!!!

Image and video hosting by TinyPic

Ništa nas ne može obeshrabriti...krenusmo lagano uz ugodni žubor potoka i posljednje zrake sunca na zalasku..
(ah, što sam se raznježila :-))

Image and video hosting by TinyPic

Nije Paklenica...ali jest Lisičina...i puno nam je bliža :-)

Image and video hosting by TinyPic

Valja nama preko rijeke...nit' je duboka...nit' je široka...svejedno smo bile oprezne

Image and video hosting by TinyPic

Ne znam ko je više uživao! Jafa u maslačcima ili mi gledajući je :-)

Image and video hosting by TinyPic

Da ne ispadne da smo samo šetale...i penjale smo se...itekako!

Image and video hosting by TinyPic

A onda onaj trenutak...kad si na vrhu...a pogled "puca" !!! Evo, zbog ovga se isplati i malo oznojiti!

Image and video hosting by TinyPic

I zbog ovoga!

Image and video hosting by TinyPic

Sve ovo ne bi ni u pola bilo lijepo da nas, cijelo vrijeme, Ona...Jafa Pasica.. (njen nick na fejsu :-)) nije u stopu pratila i čuvala :-)

Image and video hosting by TinyPic
- 18:02 - Komentari (62) - Isprintaj - #

utorak, 20.04.2010.

Proljeće u mom vrtu, ili prvi korak ka...

Da ne mislite da samo snijeg volim, evo vam nekoliko slikica iz moga vrta.
Po cili dan sam na poslu...a kad nisam, onda sam ovdje

Dakle...prvi korak ka višnjevači





Prvi korak ka štrudli od trešanja



Prvi korak ka piti od jabuka



Prvi korak ka slatku od dunja



Naravno...nije da samo fotografiram, nešto i uradim :-)

- 22:20 - Komentari (22) - Isprintaj - #

četvrtak, 18.03.2010.

42. Bjelašnički dani

Nisam mislila ništa pisati o ovom vikendu.
Toliko nam je bilo lijepo da imam osječaj kako bih tu ljepotu
umanjila svojim nespretnim pisanjem.
A i na fejsu smo se toliko dopisivali ovih dana da nemam više šta reći!
Onda sam pročitala @ Gustirnin komentar kod @ Suncokrete
i shvatila da bi ipak bio red nešto i ovdje od toga ostaviti.
Tek toliko da svi oni koji nisu na fejsu, vide djelić ljepote tog
"predmeta", prirode i društva koji zauzima
dobar (ljepši) dio moga trenutačnog življenja.
Zato neću puno pisati jer slika govori tisuću riječi...
a mojih, bar dvije tisuće... :-)

Dakle, krenimo!

Kao i uvijek, prvo zajednička kava...odnosno kafa, tamo negdje u Bosni ...ili Hercegovini..
nikad ne znam di jedno počinje a drugo završava.

Image and video hosting by TinyPic

Stigli smo u mrklu noć...a onda, pod okriljem
zvjezdanog neba i puno snijega krenuli ka prvom odredištu...
maloj kučici u snijegu, koja nas je, zahvaljujući ljubaznim domačinima, dočekala ugrijana.

Image and video hosting by TinyPic

Ima li šta ljepše nego utonuti u san uz nježne zvuke gitare ? :-)

Image and video hosting by TinyPic

Još jedan pogled na kučicu...

Image and video hosting by TinyPic

'Ajmo sad lagano, kroz obilje "šampite" prema konačnom cilju...

Image and video hosting by TinyPic

Uz pomoć markacija...."snađi se druže"

Image and video hosting by TinyPic

Na trenutak smo dobile poticaj za let

Image and video hosting by TinyPic

Stigli smo! Po prvi put mi žao što sam (već) došla na odredište :-)

Image and video hosting by TinyPic

Žal su ublažila draga lica koja su nas dočekala

Image and video hosting by TinyPic

Malo dalmatinskih delicija.....

Image and video hosting by TinyPic

Malo pogleda sa prozora doma...


Image and video hosting by TinyPic

I...povratak...nekako smo bili tihi u koloni...
Ma dobro, doći ćemo opet...sigurna sam

Image and video hosting by TinyPic

Još malo uživanja u planini ...

Image and video hosting by TinyPic

A onda Sarajevo...grad mojih studentskih dana...grad razrušen pa, opet oživljen...grad kojemu se uvijek vračam i uvijek ću se vračati...

Image and video hosting by TinyPic

Pitala sam se, šta je magično u ovoj vodi, da se, nakon što sam je popila prije trideset godina, iznova vračam...a Andrea je to tako prozaično obrazložila...kaže "hlor"...:-)
Pa neka je i hlor, može biti i klor...briga me, važno mi je da ću ja opet doći!
"Sarajevo, ljubavi moja" !!!

Image and video hosting by TinyPic





- 06:38 - Komentari (32) - Isprintaj - #

petak, 05.03.2010.

ARGENTINSKI TANGO NIJE ZA ŽENE...bar ne za žene ka šta sam ja

Sad je nekako točno godinu dana kako se intezivno, rekreativno (isključuju li ove riječi jedna drugu?) bavim plesom.
Moja želja za plesom datira od puuuno, puno ranije.Još od mojih mladih dana, a to je stvarno odavno :-)
Moj bivši, zakoniti...znao je plesati...i volio je plesati..ali ne samnom. Nije on volio samnom puno toga...al' za ovu priču je bitan ples. Dakle...cili naš b(m)račni, a i predbračni život, uvjeravao me da sam antitalent, kako za sve u životu, tako i za ples. Uspio me uvjeriti za ples...ali i za ono ostalo!
Nakon izlaska iz mraka ...pardon, braka...i nakon što sam se upoznala (iznova) sa samom sobom...nakon što sam sebi i drugima dokazala da baš i nisam tako nesposobna..došao na red i ples..moja stara, nikad ostvarena ljubav.
E...samo.... imala sam volju...imala sam i lovu...odvojila nešto vremena...ali, di naći partnera???
Unatoč jasno izražene namjere da ništa, baš ništa više ne tražim...samo partnera za ples...niko se nije ohrabrio da me prati :-(
'Bemti...zar tako opasno djelujem na muške :-(
Preostalo mi je samo jedno...da idem na ples za koji partner nije obavezan. I tako završih na trbušnom...Trbušni ples je predivan...muzika uz koji se pleše mi je draga...nadasve je koristan jer angažira sve mišiče...a, kažu, i erotičan je ..hehehe
Išla ja dva miseca...kupila i maramu sa dukatima...onu što zvecka kad bokovima "mešate"...pustila ja i nešto stomaka, kažu poželjno je imati obline! Sise nisam mogla samo tako pustiti...njima može samo plastičar pomoći... :-)
Išlo je meni to prilično dobro, ali, kao i sve u našim životima, nije kako želiš, nego kako ti se namisti. Na skijanju povrijedim rebro...i...prestanem plesati. A i tako sam mislila promijeniti klub jer mi se voditeljica nije baš sviđala. Nije zato što je imala velike sise, nego...nego...Ustvari, ne mogu se sad sitit nekog drugog razloga...ali postoji, sigurno :-)
Elem...ispričam ja to svom kolegi, sa kojim, btw petnaest godina surađujem. Na to će on zgranuto...pa što ne kažeš...ja već pet godina tražim partnericu za tango...žena mi ima dvi live noge...slon joj u uho prdno....bla, bla...
I...prijavimo se mi na tango...Al' opet, nije kako hočeš nego kako ti se namisti...premalo članova se prijavilo i otkazan tečaj.
Da ne izgubimo kontinuitet...krenemo na početni tečaj plesa, klasičnih i latino plesova...dok se ne oformi nova grupa za tango.
To se pokazalo kao jaaaako dobar potez. Za mene je to bilo predivno iskustvo! Krenulo me...pravo krenulo! Tako sam uživala! Nisam ni znala koji potencijal imam...hehehe...a kako sam i mogla znati pored bivšeg, zakonitog.
Nismo mi odustali od tanga..ne. Ponovo nas obavijeste da počinje tečaj ..mi se opet prijavimo...i opet se dogodi da je malo kandidata...:-(
Voditeljica nam reče da joj nosim "zlu kob" i da se više ne prijavljujemo. Da će nas samo ubaciti u grupu kad započne sa radom!
I...eto nas! Krenuli smo!
Dođem na tečaj...sva sritna..konačno ću zaplesati i taj tango...ali...
Prvi sat..uvod u tango..opis tog plesa i kobna rečenica "žene, zaboravite emancipaciju...ovdje muškarci vode".
U pravom smislu te riječi!!!! Žena u tom plesu samo prati. Niti i od inicijative...ako partner odluči minutu stajati...ima da i ona stoji...ako odluči ubrzati...ima da trči za njim..ako uspori "k'o gladan srat"...ima da i ona uspori! Nije mi se to svidjelo...nimalo. Pa što mi prije ne reče...zato i ima toliko muškaraca na tečaju. Prvi put da ne fali muških partnera! Ma, mislim se ja, možda i nije tako strašno!
Nije vraga! Evo, već tri tjedna plešemo...i...stvarno je tako.
U toku plesa, prilazi trener nama dvoma i obraća se mom partneru: "Lako je tebi plesat kad imaš dobru partnericu...koja vodi!" U jednom trenu sam to shvatila kao kompliment...a onda mi se upalila lampica...Sve radim pogrešno!!!
Jebiga, nisam ja kriva što sam naučila u životu tegliti, pa to i na plesu primjenjujem.
Još uvijek plešem...pokušavam "slušati" partnera...možda me tango nauči nečemu i u životu. Možda me nauči da dio tereta prepustim i nekom drugom. Možda kola (životna) postanu lakša kad dozvoliš još nekome da potegne.

- 06:13 - Komentari (26) - Isprintaj - #

subota, 20.02.2010.

IZLUDI ME OVAJ BLOG !

Sinoč, dok sam komentirala kod Marčeline, nešto sam pogrešno stisla (rijetko stišćem, al' kad stisnem, baš stisnem)...i...nestade mi dio komentara. Rekoh, blentavog li bloga! Nekome dvaput objavi, a meni niti jednom. Ništa neobično...takva mi je i inače sudbina.
Ne dadoh se smesti...ponovim rečenicu i stisnem "komentiraj".
Vratim se na svoj blog i...imam šta vidjeti! Na mjestu mog nicka osvane ta, izbrisanan rečenica! Preimenovalo mi nick!!!!
Ni po muke da je neka obična rečenica...nego je to bila psovka!!!
A ja baš rijetko psujem...heheh
Panično odem na postavke bloga...nađem ja korisničko ime...i lijepo piše Mare Prekobrojna!
Opet se vratim na blog...tamo ista rečenica (psovka).
Odem kod @fratra...kod njega psovka...kod @Gustirne...i kod nje psovka!
Ma, nije mi što je kod @ Gustirne..ali kod @ fratra...blože me sačuvaj!
Ja opet u postavke bloga..prošetam po područjima koja nisam ni znala da postoje...i ugledam opciju "nadimka kod komentiranja"...i nađem svoju fatalnu rečenicu :-)
Kako sam se obradovala! Prvenstveno zbog toga što sam pametna...a onda i što mi se pružila mogučnost da izbrišem svoju sramotu. :-)
Kad sam to obavila...rekoh sebi...'ajd sad kad me krenulo...idemo još ponešto promijeniti..i...zavraga..promijenim korisničko ime. Rekoh, predugaćko mi brate, idem opet samo Prekobrojna...spremim..izađem..
I, jebiga, više ne uđem. Ne dozvoljava..kaže, blog izbrisan...probam staro korisničko ime...opet blog izbrisan...jebiga...ostadoh bez bloga...opet!
Pokušam kontaktirati administratora..kaže, nepoznata adresa...
Pa što sam ja najsmotanija blogerica (ni Marčelina mi nije ravna)..Sve me neka tuga uhvatila, tuga zbog ovih mojih prijatelja na blogu...
A baš me lipo krenulo skidanje sa fejsa.
Fejs mi puno vremena odnosi pa sam se mislila držati samo bloga i par foruma:-)
Onda sam lijepo ugasila kompjuter (kažu informatičari: "izađi pa uđi")...otišla na ples (ovo ne savjetuju informatičari nego ja)....prespavala..i...jutros ga uspjela otvoriti! Sa samo Prekobrojna!
Eto, sad bih još trebala napisati na blogu i šifru, pa kad opet nešto zabrljam, lijepo dođem na ovaj svoj post...i, ne triba mi administrator!
Doduše, to mi je svojevremeno i savjetovao @fra, ali ga tad nisam ozbiljno shvatila! Mislila sam :"kako me smatra glupom"..i ne sluteći kol'ko ima istine u tome...heheh
E sad, iznenadio me moj osječaj zadovoljstva kad mi je otvorilo blog...Obradovala sam mu se k'o starom prijatelju! Iznenadilo me i to kako je mene "lako zadovoljiti"...heheh Sa godinama nas sve manje i manje stvari zadovoljavaju...
Dobro, da se razumijemo, ne baš SVE male stvari :-)

p.s. Kako se mojoj @Suncokreti ne sviđaju moji postovi...a voli moje komentare, sad ću ja odmah komentirati sebe
- 06:00 - Komentari (32) - Isprintaj - #

subota, 13.02.2010.

A TIP ZGOOODAN!

Ili...kako i igla i konac mogu odigrati važnu ulogu u životu!

Neki dan sam se trebala naći s prijateljem na kavi. Dogovor je bio, čim parkiram, da ga zvrcnem i on silazi.
Parkiram ja auto...posegnem za mobitelom u žep...nema ga. Znam da sam ga stavila u žep od kaputa...al' , kako ja dobro sebe poznajem i to moje "sigurna sam da sam ga stavila tu"...uredno počnem pretraživati i torbu...Nema mobitela! Krenem pretraživati auto...ispod siceva...ispod volana...na zadnjem sjedištu moga auta...(mmmm...ups...ovo je neka druga priča..)..nema ga!
U tom trenutku mobitel zazvoni...super...sad ću ga lako locirati...
Ma je...on zvoni...i što ga ja više tražim..on sve dalje...Ja već izbezumljena...izlazim na suvozačeva vrata...(vozačeva još uvijek zaglavljena)...preskačem preko mjenjača...lupam glavom u retrovizor...podvlačim ruke pod siceve..(super, tu je olovka koju sam tražila neki dan!!!)...i.... mobitel ušuti...nema ga..
'Bem ti...kako ću ga naći...
U tom trenu, kraj mene parkira tip (zgodan gospodin srednjih godina...dobar auto..ma nebitno za priču) i zamolim ga da me nazove jer ne mogu naći mobitel..
I mobitel opet zazvrči...kaže tip..čujemo ga...tu je...al' jebiga, nema mobitela..
Ja se opet sagnem prema autu..i..nešto me blago lupi po nozi...spustim ruku prema nozi i napipam mobitel u postavi od kaputa!!!
Jebemti šupalj žep...
A tip zgooodan...jbg...sigurna sam da nije memorirao moj broj..hehehe...a tako sam dobro izgledala taj dan :-)
- 07:08 - Komentari (21) - Isprintaj - #

subota, 06.02.2010.

KAKO ME TANGO PODSJETIO NA MOJE (MALO ZRELIJE) GODINE

Trenerica najavljuje tango i ponavlja korak koji smo prošli put savladali. Ja zbunjena...zbunjenija nego inače...komentiram da ga prvi put vidim! Napominje mi da smo već učili taj korak..Pokušavam se prisjetiti, al' ne ide. Na kraju zaključim da očito "nisam bila na satu" :-)
Ona uporna : " Ma bili ste, pa prošli petak smo to učili!"
Da je skinem s vrata, rekoh..."aha! "...
Poslije partneru na uho šapčem..." Ja prvi put plešem ovaj korak! Ne sječam se niti jednog detalja..."
Partner se slavodobitno naceri: " Heheheh...stariji sam od tebe a memorija me bolje služi! "
Na to sam mu važno predložila : "E...ali, aj' me pitaj nešto iz djetinjstva!!! " :-)

Godine uzimaju danak! Skleroza, očito, pleše neki svoj tango! Jedino što me tješi, je to da se ne sječam ničega ni iz djetinjstva...

Možemo se mi trsiti da smo mladi duhom, kol'ko hoćemo...ali, pola stoljeća je pola stoljeća...kol'ko god mi o tome šutili :-)



- 08:46 - Komentari (14) - Isprintaj - #

ponedjeljak, 25.01.2010.

KAD MACA UTIHNE

Prije točno četiri ipo godine...Ona...moja Jedinica se pojavila sa kutijom od cipela i najblaženijim osmjehom pomno biranim za najžešću pizdariju koju namjerava napraviti...
Nije teško pogoditi da je u kutiji bilo mladunče...ovaj put mačke!
Samo sam, u maniri stroge, autoritativne i postojane majke rekla :"Ne, ne i ne!"
Nije prošlo ni pet minuta...nahranile smo to čupavo, malo, crno klupko vune...nabavile joj pijesak..kupile košaru i jastuk..raspitale se hrani za mačke...Sutradan je bila kod veterinara i dobila ime i knjižicu. Saznasmo da je stara skoro pa dvadeset dana! A uspjela preživjeti kraj kontejnera za smeće !
Toliko o mojoj postojanosti...i autoritetu.
A lijepo sam rekla : "Poslije kokera...nikad više kućni ljubimac"...onda sam opet rekla,
poslije papigice koja je slobodno letala po kući a krletka joj je služila samo kao spavaonica..."nikad više kućni ljubimac"...poslije druge papigice sam opet rekla
(prva je uspjela pogoditi otvoreni prozor i odletjela u slobodu-nadam se): "nikad više kućni ljubimac!"
Sad mi je Kaja...gore spomenuto klupko vune...nakon odlaska moje Jedinice u studentski život, jedino društvo u ovoj, za moje potrebe, prevelikoj kući!
Kako je odrastala, tako smo mijenjale dijelove namještaja. Izgrebala je sve što se dalo izgrebati...naganjala jadne gušterice po vrtu...da mi nije predznanja iz biologije, mislila bih
da su gušteri životinje bez repa. O cipelama i čizmama neću niti govoriti...moja greška
šta ih ne spremam za sobom!
Nisam zaboravila neugodu koju sam osječala dok pokazujem investitorima nacrte
rukom na kojoj su bili svježi tragovi grebanja...'ajd reci da je od kućnog ljubimca!
Puno me voli taj ljubimac...na neobičan način izražava ljubav...heheh
Pa njeni prvi pokušaji lovljenja...pogađate da je lovina bila moja gola noga u iskoraku iz
sobe u hodnik. Satima je bila u stanju vrebati u hodniku da bi se bacila na mene sa ispruženim kanđama...Trebalo je i te ogrebotine pravdati...ali ne investitorima...hahaha
Ma znala je ona biti i draga...kad se sklupča u naručju i prede zadovoljno dok je mazim i ljubim..ali, samo onoliko koliko bi njoj odgovaralo. Prekid nježnosti je, za mene, bio prilično bolan. Zarivanje noktiju u podlakticu..:-) Ubrzo me naučila da prepoznam po napetosti
mišića da je kraj maženju.
O problemima sa njenim zbrinjavanjem kad negdje Jedinica i ja trebamo zajedno putovati
ne želim niti govoriti!
Ili, kad me u pet ujutro zove da je pustim u dvorište...Doduše, pažljiva je...prvo tiho i lagano zamjauče iz hodnika. Nakon što ja ne reagiram, skoči na krevet i zamjauče malo glasnije...kad i to izignoriram...lagano me počne grickati za nos...E, tu se više ne usuđujem ignorirati...ko zna šta bi joj slijedeći potez bio :-)
I tako, ta nestašna, draga maca, vremenom, sve duže spava a sve manje radi ludorije po kući. Doduše...i ja sam sve duže na poslu a sve manje doma...a moja Jedinica samo povremeno navrati kući...
Zato i nisam na vrijeme primijetila da s njom nešto nije u redu. Učinilo mi se nešto neobično,
ali sam odbacila pomisao na bolest i pravdala njeno čudno ponašanje hladnočom i burom vani! Pa 'ko bi normalan izlazio iz tople kuće po ovakvom vremenu. Tek jučer...(srećom ne odoh na izlet), sam shvatila težinu problema...Maca je zapravo bolesna! Strašno je kad te
to malo, bespomoćno stvorenje gleda i traži da joj pomogneš...a ti ne znaš kako :-(
I naravno...kao i kad su djeca u pitanju...sve se događa nedjeljom. Prethodna noć je bila
jedna od dužih u mom životu. Jutros smo, maca i ja, dočekale dolazak veterinara na posao!
Ona je dobila injekciju antibiotika...a ja, prijekoran pogled veterinara. Taman da mi pojača dozu grizodušja...ka' da mi nije dosta što samu sebe špotam što nisam na vrijeme uočila problem.

Zapravo sam htjela reći kako bismo posao trebali smjestiti u nekakve prihvatljivije okvire...kako bismo više vremena trebali provoditi sa djecom...roditeljima, kućnim ljubimcima...i na kraju, sa samim sobom. Znam da otkrivam toplu vodu...ali kad to
sam osjetiš razumiješ svu veličinu fraza koje ponavljaš k'o papagaj i misliš kako si jako mudar.

Sad sam doma i svako malo se penjem u sobu da vidim da li joj bolje. Mislim da se oporavlja i nadam se da će ozdraviti...jer u protivnom...

Evo naše Kaje...pardon, sad već samo moje!

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic

Image and video hosting by TinyPic




- 13:04 - Komentari (37) - Isprintaj - #

<< Arhiva >>

Creative Commons License
Ovaj blog je ustupljen pod Creative Commons licencom Imenovanje-Dijeli pod istim uvjetima.

Blog.hr koristi kolačiće za pružanje boljeg korisničkog iskustva. Postavke kolačića mogu se kontrolirati i konfigurirati u vašem web pregledniku. Više o kolačićima možete pročitati ovdje. Nastavkom pregleda web stranice Blog.hr slažete se s korištenjem kolačića. Za nastavak pregleda i korištenja web stranice Blog.hr kliknite na gumb "Slažem se".Slažem se