Sad je nekako točno godinu dana kako se intezivno, rekreativno (isključuju li ove riječi jedna drugu?) bavim plesom. Moja želja za plesom datira od puuuno, puno ranije.Još od mojih mladih dana, a to je stvarno odavno :-) Moj bivši, zakoniti...znao je plesati...i volio je plesati..ali ne samnom. Nije on volio samnom puno toga...al' za ovu priču je bitan ples. Dakle...cili naš b(m)račni, a i predbračni život, uvjeravao me da sam antitalent, kako za sve u životu, tako i za ples. Uspio me uvjeriti za ples...ali i za ono ostalo! Nakon izlaska iz mraka ...pardon, braka...i nakon što sam se upoznala (iznova) sa samom sobom...nakon što sam sebi i drugima dokazala da baš i nisam tako nesposobna..došao na red i ples..moja stara, nikad ostvarena ljubav. E...samo.... imala sam volju...imala sam i lovu...odvojila nešto vremena...ali, di naći partnera??? Unatoč jasno izražene namjere da ništa, baš ništa više ne tražim...samo partnera za ples...niko se nije ohrabrio da me prati :-( 'Bemti...zar tako opasno djelujem na muške :-( Preostalo mi je samo jedno...da idem na ples za koji partner nije obavezan. I tako završih na trbušnom...Trbušni ples je predivan...muzika uz koji se pleše mi je draga...nadasve je koristan jer angažira sve mišiče...a, kažu, i erotičan je ..hehehe Išla ja dva miseca...kupila i maramu sa dukatima...onu što zvecka kad bokovima "mešate"...pustila ja i nešto stomaka, kažu poželjno je imati obline! Sise nisam mogla samo tako pustiti...njima može samo plastičar pomoći... :-) Išlo je meni to prilično dobro, ali, kao i sve u našim životima, nije kako želiš, nego kako ti se namisti. Na skijanju povrijedim rebro...i...prestanem plesati. A i tako sam mislila promijeniti klub jer mi se voditeljica nije baš sviđala. Nije zato što je imala velike sise, nego...nego...Ustvari, ne mogu se sad sitit nekog drugog razloga...ali postoji, sigurno :-) Elem...ispričam ja to svom kolegi, sa kojim, btw petnaest godina surađujem. Na to će on zgranuto...pa što ne kažeš...ja već pet godina tražim partnericu za tango...žena mi ima dvi live noge...slon joj u uho prdno....bla, bla... I...prijavimo se mi na tango...Al' opet, nije kako hočeš nego kako ti se namisti...premalo članova se prijavilo i otkazan tečaj. Da ne izgubimo kontinuitet...krenemo na početni tečaj plesa, klasičnih i latino plesova...dok se ne oformi nova grupa za tango. To se pokazalo kao jaaaako dobar potez. Za mene je to bilo predivno iskustvo! Krenulo me...pravo krenulo! Tako sam uživala! Nisam ni znala koji potencijal imam...hehehe...a kako sam i mogla znati pored bivšeg, zakonitog. Nismo mi odustali od tanga..ne. Ponovo nas obavijeste da počinje tečaj ..mi se opet prijavimo...i opet se dogodi da je malo kandidata...:-( Voditeljica nam reče da joj nosim "zlu kob" i da se više ne prijavljujemo. Da će nas samo ubaciti u grupu kad započne sa radom! I...eto nas! Krenuli smo! Dođem na tečaj...sva sritna..konačno ću zaplesati i taj tango...ali... Prvi sat..uvod u tango..opis tog plesa i kobna rečenica "žene, zaboravite emancipaciju...ovdje muškarci vode". U pravom smislu te riječi!!!! Žena u tom plesu samo prati. Niti i od inicijative...ako partner odluči minutu stajati...ima da i ona stoji...ako odluči ubrzati...ima da trči za njim..ako uspori "k'o gladan srat"...ima da i ona uspori! Nije mi se to svidjelo...nimalo. Pa što mi prije ne reče...zato i ima toliko muškaraca na tečaju. Prvi put da ne fali muških partnera! Ma, mislim se ja, možda i nije tako strašno! Nije vraga! Evo, već tri tjedna plešemo...i...stvarno je tako. U toku plesa, prilazi trener nama dvoma i obraća se mom partneru: "Lako je tebi plesat kad imaš dobru partnericu...koja vodi!" U jednom trenu sam to shvatila kao kompliment...a onda mi se upalila lampica...Sve radim pogrešno!!! Jebiga, nisam ja kriva što sam naučila u životu tegliti, pa to i na plesu primjenjujem. Još uvijek plešem...pokušavam "slušati" partnera...možda me tango nauči nečemu i u životu. Možda me nauči da dio tereta prepustim i nekom drugom. Možda kola (životna) postanu lakša kad dozvoliš još nekome da potegne. |
Sinoč, dok sam komentirala kod Marčeline, nešto sam pogrešno stisla (rijetko stišćem, al' kad stisnem, baš stisnem)...i...nestade mi dio komentara. Rekoh, blentavog li bloga! Nekome dvaput objavi, a meni niti jednom. Ništa neobično...takva mi je i inače sudbina. Ne dadoh se smesti...ponovim rečenicu i stisnem "komentiraj". Vratim se na svoj blog i...imam šta vidjeti! Na mjestu mog nicka osvane ta, izbrisanan rečenica! Preimenovalo mi nick!!!! Ni po muke da je neka obična rečenica...nego je to bila psovka!!! A ja baš rijetko psujem...heheh Panično odem na postavke bloga...nađem ja korisničko ime...i lijepo piše Mare Prekobrojna! Opet se vratim na blog...tamo ista rečenica (psovka). Odem kod @fratra...kod njega psovka...kod @Gustirne...i kod nje psovka! Ma, nije mi što je kod @ Gustirne..ali kod @ fratra...blože me sačuvaj! Ja opet u postavke bloga..prošetam po područjima koja nisam ni znala da postoje...i ugledam opciju "nadimka kod komentiranja"...i nađem svoju fatalnu rečenicu :-) Kako sam se obradovala! Prvenstveno zbog toga što sam pametna...a onda i što mi se pružila mogučnost da izbrišem svoju sramotu. :-) Kad sam to obavila...rekoh sebi...'ajd sad kad me krenulo...idemo još ponešto promijeniti..i...zavraga..promijenim korisničko ime. Rekoh, predugaćko mi brate, idem opet samo Prekobrojna...spremim..izađem.. I, jebiga, više ne uđem. Ne dozvoljava..kaže, blog izbrisan...probam staro korisničko ime...opet blog izbrisan...jebiga...ostadoh bez bloga...opet! Pokušam kontaktirati administratora..kaže, nepoznata adresa... Pa što sam ja najsmotanija blogerica (ni Marčelina mi nije ravna)..Sve me neka tuga uhvatila, tuga zbog ovih mojih prijatelja na blogu... A baš me lipo krenulo skidanje sa fejsa. Fejs mi puno vremena odnosi pa sam se mislila držati samo bloga i par foruma:-) Onda sam lijepo ugasila kompjuter (kažu informatičari: "izađi pa uđi")...otišla na ples (ovo ne savjetuju informatičari nego ja)....prespavala..i...jutros ga uspjela otvoriti! Sa samo Prekobrojna! Eto, sad bih još trebala napisati na blogu i šifru, pa kad opet nešto zabrljam, lijepo dođem na ovaj svoj post...i, ne triba mi administrator! Doduše, to mi je svojevremeno i savjetovao @fra, ali ga tad nisam ozbiljno shvatila! Mislila sam :"kako me smatra glupom"..i ne sluteći kol'ko ima istine u tome...heheh E sad, iznenadio me moj osječaj zadovoljstva kad mi je otvorilo blog...Obradovala sam mu se k'o starom prijatelju! Iznenadilo me i to kako je mene "lako zadovoljiti"...heheh Sa godinama nas sve manje i manje stvari zadovoljavaju... Dobro, da se razumijemo, ne baš SVE male stvari :-) p.s. Kako se mojoj @Suncokreti ne sviđaju moji postovi...a voli moje komentare, sad ću ja odmah komentirati sebe |
Ili...kako i igla i konac mogu odigrati važnu ulogu u životu! Neki dan sam se trebala naći s prijateljem na kavi. Dogovor je bio, čim parkiram, da ga zvrcnem i on silazi. Parkiram ja auto...posegnem za mobitelom u žep...nema ga. Znam da sam ga stavila u žep od kaputa...al' , kako ja dobro sebe poznajem i to moje "sigurna sam da sam ga stavila tu"...uredno počnem pretraživati i torbu...Nema mobitela! Krenem pretraživati auto...ispod siceva...ispod volana...na zadnjem sjedištu moga auta...(mmmm...ups...ovo je neka druga priča..)..nema ga! U tom trenutku mobitel zazvoni...super...sad ću ga lako locirati... Ma je...on zvoni...i što ga ja više tražim..on sve dalje...Ja već izbezumljena...izlazim na suvozačeva vrata...(vozačeva još uvijek zaglavljena)...preskačem preko mjenjača...lupam glavom u retrovizor...podvlačim ruke pod siceve..(super, tu je olovka koju sam tražila neki dan!!!)...i.... mobitel ušuti...nema ga.. 'Bem ti...kako ću ga naći... U tom trenu, kraj mene parkira tip (zgodan gospodin srednjih godina...dobar auto..ma nebitno za priču) i zamolim ga da me nazove jer ne mogu naći mobitel.. I mobitel opet zazvrči...kaže tip..čujemo ga...tu je...al' jebiga, nema mobitela.. Ja se opet sagnem prema autu..i..nešto me blago lupi po nozi...spustim ruku prema nozi i napipam mobitel u postavi od kaputa!!! Jebemti šupalj žep... A tip zgooodan...jbg...sigurna sam da nije memorirao moj broj..hehehe...a tako sam dobro izgledala taj dan :-) |
Trenerica najavljuje tango i ponavlja korak koji smo prošli put savladali. Ja zbunjena...zbunjenija nego inače...komentiram da ga prvi put vidim! Napominje mi da smo već učili taj korak..Pokušavam se prisjetiti, al' ne ide. Na kraju zaključim da očito "nisam bila na satu" :-) Ona uporna : " Ma bili ste, pa prošli petak smo to učili!" Da je skinem s vrata, rekoh..."aha! "... Poslije partneru na uho šapčem..." Ja prvi put plešem ovaj korak! Ne sječam se niti jednog detalja..." Partner se slavodobitno naceri: " Heheheh...stariji sam od tebe a memorija me bolje služi! " Na to sam mu važno predložila : "E...ali, aj' me pitaj nešto iz djetinjstva!!! " :-) Godine uzimaju danak! Skleroza, očito, pleše neki svoj tango! Jedino što me tješi, je to da se ne sječam ničega ni iz djetinjstva... Možemo se mi trsiti da smo mladi duhom, kol'ko hoćemo...ali, pola stoljeća je pola stoljeća...kol'ko god mi o tome šutili :-) |